UP "Radoviška pčela" Radoviš Makedonija

Ovo je bila moja prva posjeta Makedoniji i odusevljen sam makedonskim narodom i, gostoprimstvu, toplini i zaista prelijepoj kuhinji.Za sve je "kriva" Snezana Sarafimova Panceva sa kojom me spojio jedan poziv od Zdravko Reljić da je povezemo iz Sarajeva u Udruženje Pčelara Brčko na proslavu.Snezana je sve organizovala oko mog dolaska u Makedoniju i mnogo je dobar organizator stim da je malo stroga kada su termini u pitanju i tu nije makedonka,nego pravi japanac.Predavanje u PZ "Radoviška pčela"Snezana je realizovala sa svojim saradnicima Zivko Efremov ,Daniel Vasilev ,Aleksandra Dimce Ilijavi,Anita Cipuseva i mnogi drugi.Snezanin muž Angel Pancev je ozbiljan čitalac i on je " kriv" za posjete mnogim "tihim" čitaonicama koje posjeduju kvalitetne biblioteke sa širokim opusom makedonske literature.Zaista u Makedoniji ne mozete da ostanete nepismeni i tu ste načitani maksimalno.Ko sta kome zboruje,oprašuje,na tebe ili na tebete,se ne zna,al kad se pročita uvod i prvo poglavlje sve se razumijemo savrseno dobro.Za bolje usvajanje gradiva iz literature bih se zahvalio nasoj sarajki Brankica Bani Svirkov ,a ona je unuka naseg velikana Jovice Petkovića.Ona je slavuj u ljudskom obliku.Takodjer u Radovišu sam vidio najveću crkvu u svom zivotu koja je predivna sa bogatom ikonografijom koja je crtana rucno sa bojama i mnogo povrsine je uradjeno sa sitnim kamenčićima kao mozaik.U Radovišu sam pojeo i najbolji ajvar u svom životu koji ručno izradjuje supruga od Zivka, Snješkata Efremova,a Zivko ima bogatu biblioteku u kojoj prevladava mastika po njegovoj recepturi.U Radovisu ima i tradicionalno jelo koje se zove "Samun" i preukusno je.Posto postoje jezičke barijere, ja i moj kolega Ramiz Omerović imali smo i mnogo smiješnih situacija kada smo pokusavali da govorimo makedonski sa primjesama bosanskog jezika,gdje je ipak dominirao Ramiz,koji je čak ubacivao i ruske jezicke dodatke.Kada se covjek pakuje,uvijek nesto zaboravi pa i ja.Cipele su ostale kući ,i onda je bila potjera da se kupe cipele ali u Makedoniji nema 46,5,pa sam kupio 45 koje smo jedva pronasli. Vjerujete ne bih ih dao ni za koje pare na svijetu, radi onog meraka kada ih skinete s nogu.Sta samo obicna cipela moze uraditi hahahaha.Hvala svima koji su mi pomogli da se sve ovo realizuje i da imam ove predivne uspomene i hvala svim.kolegama pcelarima na posjeti mom predavanju,a Radoviš ima mnogo ozbiljnih pcelara koji rade sa mnogo kosnica.Hvala mom kolegi Zoran Tasic iz Leskovca koji nas je ugostio u hotelu Bavka u Leskovcu gdje smo se odmorili na putu prema Makedoniji,a Deli Avdili nas je lijepo dočekao u Kumanovu i častio domaćim burekom pri povratku.Hvala svima!