O meni

Elvir Čutura je rođen 16. 07. 1977. godine u Visokom, a nastanjen je u Ilijašu gdje je završio osnovnu školu prije samog početka rata. Dana 25.5.1992. godine seli se kao izbjeglica u opštinu Breza, gdje upisuje gimnaziju kao prva ratna generacija i maturira završetkom nesretnog rata u BiH 1996. godine. Potom upisuje Fakultet kriminalističkih nauka u Sarajevu na kojem je i diplomirao. U školskoj klupi je i dan danas. Radio je u Željezari Ilijaš na više radnih mjesta i obnašao više funkcija, koju napušta 2018. godine i počinje da se profesionalno bavi pčelarstvom.
Cijeli svoj život je proveo uz pčele jer mu je i otac rahmetli Velija bio pčelar cijeli svoj život, a pčele je kupio 1970. godine od Selvedina Derviševića iz Dikličića, ogranak sela Radovlje, općina Visoko, u košnicama ''Jugoslovenkama''. Od tog vremena pa sve do svoje smrti njegov rahmetli otac je pčelario amaterski jer mu je pčelarstvo bio dodatni izvor primanja. U tom vremenu većina stanovnika radila je u fabrikama, a pčelarstvo je smatrano neprofitabilnom djelatnošću kao grani poljoprivrede. Autor je u tom vremenu pomagao ocu u radovima na pčelinjaku, a prvi zadatak koji je imao tada kao petogodišnjak, davne 1982. godine, bilo je sipanje vode u pojilice svakodnevno. Sa 14 godina, 1991. godine, uspješno formira svoj prvi umjetni roj. Povratkom iz izbjeglištva, u pčelinjaku koji je prije rata brojao oko stotinjak košnica zatiče samo jednu preživjelu košnicu i tada počinje sve ispočetka. Od ogromnog broja donacija iz dobronamjernog svijeta nije dobio niti jednu pčelu, a ne društvo ili nešto od opreme. Od smrti oca pa sve do danas autor nastavlja svoj put u svijetu pčelarstva. Svoju proizvodnju je u najvećem procentu bazirao na proizvodnji i uzgoju selekcionisanih matica Apis mellifera carnica (čista rasa) na dvije oplodne stanice 450 mnv i 1050 mnv (izolovana) i Uzgojno selekcionom centru u Ilijašu (BiH). Ima vlastitu liniju selekcionisanih matica pod nazivom ''VMP ILIJAŠANKA'' i na ovoj liniji je intezivno radio punih 12 godina. Od naredne, 2026. godine uvodi obilježavanje matica sa vlastitom pločicom na kojoj piše VMP i broj, jer ima saznanja da su neki pčelari prodavali matice sumljivog kvaliteta pod njegovo ime. Pored izolovanih oplodnih stanica uspješno radi i instrumentalno osjemenjavanje matica. Svoja znanja i iskustva po navedenom će pretočiti u knjigu. Sve svoje proizvode kao metode, tehnike i na kraju tehnologiju objedinio je pod jedinstveni naziv koristeći početna slova imena svoga oca, majke, vlastitog imena i imena ukućana i naziva ih Velemed-pčelarstvo (VMP), dok se skraćenica (VMP) kao strateška proizvodnja prevodi kao višematično pčelarenje. Autor ima 9 metoda dodavanja i do 50 matica potpuno ispravnih u jednu pčelinju zajednicu i to je nesebično podijelio putem knjiga sa svim pčelarima na svijetu. Neke od metoda je patentirao i zaštitio. Autor je 13, a od toga 11 objavljenih knjiga iz oblasti pčelarstva, s posebnim osvrtom na prve dvije:
1. ''Proizvodnja i uzgoj selekcionisanih matica i metode dodavanja dvije, tri i više matica u jedno pčelinje društvo'' (knjiga posvećena rahmetli roditeljima)
2. ''VMP tehnologija pčelarenja'' sa kojom je napravljen iskorak u svijetu pčelarstva u primjeni višematičnog pčelarenja koja je budućnost modernog pčelarstva. (knjiga posvećena prof. dr. Neziru Tanoviću)
Pored dvije navedene knjige napisao je i izdao sljedeće:
3. ''Uzimljavanje i izimljavanje pčelinjih zajednica u LR i Bosankama košnicama'' (knjiga posvećena uposlenicima klinike za bolesti srca i krvnih sudova KCUS)
4. ''Uspješan proljetni razvoj pčelinjih zajednica sa 1 i 4 matice...'' (knjiga posvećena djeci bez oba roditelja)
5. ''Ruralni razvoj – pčelarstvo siguran bijeg od siromaštva'' (knjiga posvećena rahmetli Mahiru Pušini - Dinku)
6. ''Uradi sam - pčelarski priručnik'' (knjiga posvećena rahmetli Halidu Bešliću)
7. ''Glavne bolesti medonosnih pčela uzrokovane nametnicima i gljivicama'' (knjiga posvećena prvoj ratnoj generaciji Gimnazije „Muhsin Rizvić“, Breza)
8. ''Glavne bolesti medonosnih pčela uzrokovane virusima i bakterijama'' (knjiga posvećena rahmetli prof. dr. Husniji Ćerimagiću i pokojnom Ivanu Veneru)
9. ''Savremene metode uvećavanja pčelinjaka'' (knjiga posvećena leptirima bez krila Ismailu Barlovu i Ismailu Zulfiću)
10. ''Kalendar radova na pčelinjaku - priručnik za početnike'' (knjiga posvećena Nelsonu Mclain, Lloyd Raymond Watson, W. J. Nolan, Laidlaw)
11. ''Pčelari, kakvi su to ljudi bili – autofikcija'' (knjiga je posvećena svim onkološkim pacijenatima)
Napisao je još dvije knjige koje će izdati početkom 2026. godine. Pored knjiga autor je dva naučna rada iz oblasti pčelarstva i 34 SU (sistemskih uputstava) i preko 70 RU (radnih upustava) za ISO standarde u procesima proizvodnje. Rado se odazove na poziv udruženja pčelara i nesebično podijeli svoje znanje na druženjima i predavanjima. Elvir ima YouTube kanal koji nije monetizovan (Vmp.pčelarstvo) i Facebook stranicu (Vmp Beekeeping) koje uređuje njegov sin, a on nije pobornik reklama po društvenim mrežama. Uradio je nebrojeno predavanja i edukacija za pčelare u BiH i zemljama regiona.
Cilj mu je da završi III ciklus obrazovanja - doktorske studije i doktorira oblast pčelarstvo. Elvir je muž i otac troje predivne, skromne i zahvalne djece. Muzika mu je hobi, a slobodno vrijeme rado provodi svirajući gitaru.

Filozofija rada: Spoj tradicije, nauke i pčelarske etike.

Moja filozofija rada temelji se na tri neraskidiva stuba: naslijeđu koje čuvam, nauci koju primjenjujem i nesebičnom dijeljenju znanja koje smatram obavezom svakog pčelara i čovjeka.Tradicija kao temelj, inovacija kao put. Pčelarstvo za mene nije samo profesija, već porodični amanet započet 1970. godine. Vjerujem da pčelar mora poštovati prirodu, ali i koristiti moderna dostignuća. Moja VMP tehnologija (Velemed-pčelarstvo) nije samo metoda rada to je vizija održive budućnosti u kojoj pčelarstvo prestaje biti amaterski hobi i postaje precizna, profitabilna grana poljoprivrede.

• Selekcija bez kompromisa.

U fokusu mog rada je očuvanje i unapređenje naše autohtone sive pčele, koju je još Pollmann (1879) naučno izdvojio i definisao kao Apis mellifera carnica. Kroz liniju "VMP ILIJAŠANKA" težim stvaranju pčele koja je ogledalo vitalnosti, produktivnosti i mirnoće.Kvalitetna matica nije proizvod slučaja, već rezultat stroge selekcije. U dokazivanju rasne čistoće i stabilnosti naših linija, oslanjamo se na taksonomske standarde Friedricha Ruttnera:

„Visok stepen homogenosti populacije, izražen kroz niske koeficijente varijacije morfometrijskih karaktera, jedini je naučni dokaz genetske fiksiranosti i stabilnosti uzgojne linije“ (Ruttner, 1988).

Dosljedno prateći postulate koje je postavio Gottfried Goetze (1964), selekciju vršim eliminišući svaku varijabilnost koja odstupa od ideala rase.
(Detaljne rezultate morfometrijskih analiza i koeficijente ujednačenosti naših linija možete pogledati u sekciji Uzgojni centar).

• Znanje koje se ne dijeli, gubi vrijednost.

Kao autor 13 knjiga i zagovornik višematičnog pčelarenja, vodim se principom otvorenosti. Smatram da su precizni procesi (ISO standardi) i dokumentovane metode jedini način da pčelarstvo podignemo na viši nivo. Moja misija je dvojaka tj. da svaka inovacija, metoda i tehnologija bude dostupna svakom pčelaru koji želi učiti i da vas naučim kako da razumijete pčelu, a nauka će doći kao potvrda onoga što ste već osjetili u košnici. jer čvrsto vjerujem da je znanje jedino blago koje se dijeljenjem uvećava.Vjerujem u radost davanja, jer kako Seneka ističe:

„Nema te sreće u posjedovanju bilo kojeg dobra ako ga nemam s kime podijeliti“ (Epistulae Morales, 6).

. Znanje prilagođeno pčelaru, a ne kabinetu.

Dosadašnji opus od 13 knjiga svjesno je i namjerno pisan jednostavnim, razumljivim jezikom, bez pretjeranog oslanjanja na tešku naučnu terminologiju i citate. Moj cilj je bio jasan: pružiti početniku i praktičaru osnovno, primjenjivo znanje koje se može odmah testirati u pčelinjaku, bez straha od nerazumljivih fraza.Vjerujem da se kuća gradi od temelja, a ne od krova. Zato su ova prva izdanja fokusirana na suštinu pčelarenja i praktičnu logiku. Međutim, kako moji čitaoci sazrijevaju zajedno sa mnom, tako će i literatura evoluirati. U drugim i trećim izdanjima planiram dublje integrisati savremena naučna dostignuća, citate svjetskih autoriteta i precizne morfometrijske parametre, čime ćemo praktično iskustvo krunisati vrhunskom naučnom teorijom.

• Društvena odgovornost i etika.

Pčelarstvo je poziv koji uči skromnosti i zahvalnosti. Svaki moj rad i knjiga posvećeni su ljudima koji su ostavili trag u mom životu ili onima kojima je pomoć najpotrebnija. To je podsjetnik da pčelar ne živi u izolaciji, već kao dio zajednice.

„Ono što nije dobro za košnicu, nije dobro ni za pčelu“ – Marko Aurelije (Meditacije, VI).

„U svijetu pčela, kao i u svijetu ljudi, prava vrijednost ne leži u onome što prisvajamo, već u onome što zajednici darujemo. Ostati dosljedan etici i plemenitosti u vremenu pukog interesa najteži je, ali i najvažniji ispit koji jedan pčelar i pojedinac može polagati. Biti dobar čovjek znači biti poput pčele, neumorno raditi za opštu dobrobit, ostavljajući iza sebe trag koji je slađi od samog meda.“ Čutura, E. (2026). Pčela – ključ prosperiteta čovječanstva. Banja Luka: Grafid.