UP "ROJ" KONJIC
Zahvaljujem se gosp Selimu Heriću,predsjedniku UP"Roj" Konjic na ukazanom povjerenju kao i njegovim saradnicima Avdi Duranoviću i Semiru Gaguli,te svim pčelarima sa ovog područja.
Semir Gagula,
uspješni pčelar iz Konjica, osvajač nebrojenih priznanja i nagrada na takmičenjima, u svijet pčelarstva je ušao sasvim slučajno, nakon što je punac uhvatio jedan roj. Pčelari LR košnicom i ima 100-tinjak pčelinjih zajednica i seleći je pčelar. Seli na mnogo lokaliteta u BiH na razne pčelinje paše, od bagrema u Posavini, do šume na Nišičkoj visoravni nakon čega seli na visoki vrijesak kada u oktobru pčele vraća na baznu lokaciju gdje i zimuje. Redovni je učesnik sajmova i takmičenja u ocjenjivanju meda gdje je kvalitet preznat i čemu svedoče brojne nagrade. Ima facebook stranicu Pčelarstvo Gagula preko koje ostvaruje kontakte sa brojnim pčelarima. Strateška proizvodnja je med, polen i propolis. Uz razgovor ovaj kolega, čovjek je vedrog duha koji se rijetko susreće kod ljudi, potencira da je u njegovim košnicama zadnjih 10-ak godina isključivo satna osnova od njegovog voska. Čutura, E, (2024): VMP tehnologija-višematično pčelarenje.
Avdo Duranović
U konjičkom selu Spiljani živi pčelar Avdo Duranović, dobro znan i cijenjen pčelarski znalac širom Bosne i Hercegovine, pa i okruženja. Pčelari iz čitave BiH, pa i regiona znaju za Avdu Duranovića kao za izuzetnog zaljubljenika u pčelarstvo, pčelara koji je za vrhunski kvalitet svog meda i drugih pčelinjih proizvoda dobio bezbroj značajnih priznanja, zlatnih, srebrenih i bronzanih medalja, znaju ga kao pčelara i stručnjaka koji je do u tančine proniknuo u mnoge tajne života i rada pčela. Kolega Avdo je rođen 1951. god. a od svoje pete godine je u pčelarstvu do dan-danas. U konjičkoj porodici Duranovića pčelartvo je bila sudbina svih njenih članova još od najranijih dana. I sudbina i ljubav. Avdin stariji brat Emir, recimo, u gimnaziji je radio maturski rad s temom iz pčelarstva. Od 1968. Duranovići su se počeli intenzivnije baviti pčelarstvom. Nikada nisu bili bez pčela, a pčelare sa kranjskom rasom. Negdje sedamdesetih godina počeli su seliti i na druga ispasišta. Prve lokacije bile su u okolini Mostara. Poslije su s pčelama krstarili gotovo čitavom bivšom Jugoslavijom, od otoka na Jadranu, pa sve do mađarske i rumunske granice. Pred rat je imao 150 društava, abrat Emir oko 200. Sada ima preko 500. Sve poslove oko pčela i njihovih proizvoda obavljaju Avdo, sin Elvir i supruga Fata. Sin Elvir je s pčelama počeo raditi kao i otac Avdo, u petoj-šestoj godini života. U sedmoj godini napravio je podvig o kojem se među bosansko-hercegovačkim pčelarima pričalo s nevjericom, sam je napravio čak 500 pčelinjih okvira. Bilo je to za vrijeme zimskog ferija, dok je pohađao prvi razred osnovne škole. „Zaista sam sretan kad vidim da je sve više i mladih koji se bave pčelarstvom, to je valjda i zbog toga što su i u mojoj porodici u ovome prednjačili mladi“, priča Avdo. Vrlo je bitno, ističe, ostvariti stalnu pokretljivost pčelinjih društava, mijenjati ispasišta. Njegove pčele zimuju u okolini Mostara, gdje ostaju do paše bagrema, pa jedan dio seli na bagrem, a nešto ostavlja na tilovini (zanovjet), kadulja i drača. Isto tako seli i na šumu, livadu, vrijesak rozi, od Livna do Bosanskog Grahova, a poslije, u jesen, vraća se na bijeli primorski vrijesak u Podveležje kod Mostara. Kada razgovarate sa kolegom Avdom, osjetit će te toplinu koja izlazi iz lijepe duše ovog poštenog čovjeka, a to uvijek potvrđuje osmijehom na licu prilikom susreta. Avdo je pčelar koji poštuje sve kolegei njihov rad, a to je jednostavno odgoj i kultura. Uvijek je spreman da podijeli znanje i dadne savjet. Kolegi Avdi i njegovoj porodici želim mnogo zdravlja i poslovnih uspjeha.Čutura, E, (2024): VMP tehnologija-višematično pčelarenje.